Fikhska pravila

Opis

Fikhska pravila

Formuliranje pravnih pravila u obliku stiha, rime ili poslovice staro je koliko i pravo i taj produkt pravne nauke zaslužuje posebnu pažnju. Svugdje običajno pravo ima tendenciju da se izrazi jezgrovitom i upadljivom frazom, u stihu ili rimi. Taj običaj je u početku kolebljiv, ali se vremenom ustaljuje i ljudi postaju svjesni njegovog postojanja. Na kraju neko pravilo bude sročeno kratkom i snažnom formulom, kako bi se uvijek imalo na umu. Te pravne poslovice su tako dobro sačinjene da se ne zaboravljaju.

Način njihovog nastanka je bitno drukčiji od načina nastanka narodnih izreka. U ovom slučaju, pravni materijal se gomilao u starim spisima i pravnim djelima. Izučavajući zbirke koje su prenosile rezultate pravne vještine, pravnici-teoretičari su počeli razmišljati o suštini prava, odnosno počeli su težiti ustanovljavanju zajedničke tačke gledišta medu mnogobrojnim sakupljenim tradicionalnim mišljenjima učenih pravnika, nastojeći da te zajedničke elemente izraze koncizno, u formi maksima.

U svakom pravnom sistemu pravo ima određene faze. Ono počinje pojedinačnim normama, koje reguliraju samo jedan slučaj, da bi formuliralo opće norme, koje reguliraju neodređen broj slučajeva iste vrste. Zatim se nastavlja uopćavanjem, dok se ne dođe u situaciju kada je moguće čitav niz normi izraziti jednom, većeg stepena općenitosti. Do ovih normi, koje se nazivaju općim Pravnim pravilima (regulae iuris), dolazi se induktivnim putem. One pomažu da se na kratak i jasan način iskaže smisao niza normi koje pravilo u sebi obuhvata.

Formuliranje općih pravnih pravila je znak zrelosti određene pravne nauke i do njega se dolazi u vrijeme kada se vrši logička sistematizacija pravnog materijala do koga se došlo u formativnom periodu jurisprudencije. Fikhska pravila predstavljaju opće fikhske norme. Nastala su onda kada se fikhska nauka razgranala i kada se broj fikhskih pitanja toliko umnožio daje postalo skoro nemoguće zapamtiti koje pravno rješenje pripada određenom pravniku, kojih se pravaca neki pravnik pridržavao, na koje šerijatsko-pravne izvore se neko pitanje naslanja itd. Zapravo, kao što je nužno nastao usuli-fikh (metodologija šerijatskog prava), kao zasebna nauka u drugoj polovini drugog stoljeća po Hidžri, tako je nastala i nauka o fikhskim pravilima.

Za razliku od usuli-fikha, koji pomaže u određivanju smjernica za precizno iznalaženje rješenja za određeno pitanje, fikhska pravila pravniku pomažu da lakše zapamti veliki broj normi sažetih u jedno određeno pravilo, da sazna na osnovu kojeg šerijatskopravnog izvora proizlaze ta rješenja, da upozna različita mišljenja pravnika o određenim pitanjima posredstvom tih istih pravila i, kao najvažnije, da razvije vlastitu moć rasuđivanja i obogati svoje znanje.

Ukoliko želite čitati i slušati još knjiga islamske literature onda Vas pozivamo da posjetite našu online platformu eKelimeh.